Projekt: Spomenik književniku Zvonimiru Kulundžiću u Osijeku
Nositelj: Ban Dvor
Kratak opis projekta: Književnik, publicist i istraživač Zvonimir Kulundžić rođen je u Osijeku 16. siječnja 1911., a preminuo je u Zagrebu 27. prosinca 1994. U njegovu velikom književnom, publicističkom i povijesno-istraživačkom opusu trajno se ističu hrvatska nacionalna svijest i duboka ljubav prema Hrvatskoj.
Pisati u zločinačkoj i totalitarnoj Titovoj Jugoslaviji, osobito u razdoblju od 1950. do 1970. godine, o Anti i Stjepanu Radiću, o politici i korupciji u Kraljevini Jugoslaviji ili o hrvatskim povijesnim temama koje nisu odgovarale tadašnjem ideološkom okviru, značilo je izložiti se ozbiljnom riziku. U vremenu u kojemu se doslovno glava mogla izgubiti i zbog otpjevane Vile Velebita ili Ustani Bane, za takvo je pisanje trebalo imati veliku hrabrost, znanje i mudro pero.
Tu ljubav prema Domovini Zvonimiru je usadio njegov otac Ferdo Stražimir Kulundžić. To je razvidno, ako ni iz čega drugoga, onda iz imena koja je Ferdo nadjenuo svojim trima sinovima i trima kćerima: Tomislav, Krešimir i Zvonimir te Vjera, Nada i Ljuba(v). Zvonimirova sestra Nada Kulundžić, udana Štark, bila je narodni heroj. Po njoj je beogradska tvornica čokolade 1946. godine dobila naziv Nada Štark. Danas je ta tvornica dio Atlantic grupe u vlasništvu Emila Tedeschija, čime se nastavlja poznata postjugoslavenska tradicija sinova i unuka komunističkih moćnika.
Možda je upravo činjenica da mu je sestra bila Nada Štark spasila život Zvonimiru Kulundžiću, unatoč njegovu prohrvatskom pisanju. Komunisti su vjerojatno zaključili kako ne bi bilo politički zgodno ubiti ili barem zatvoriti brata narodnoga heroja. Ipak, Zvonimir Kulundžić bio je u komunističkoj Jugoslaviji marginaliziran, bez stalnoga zaposlenja i bez stvarne institucionalne potpore. Živio je ponajprije od prodaje svojih knjiga, koje je često objavljivao u vlastitoj nakladi.
Njegovo prozivanje nacionalistom i njegova marginalizacija osobito se pojačavaju upravo u trenutku kada se Kulundžić počinje baviti Kosinjem i Kosinjskom tiskarom. Bio je prvi autor koji je iznio uvjerljive dokaze da su hrvatski Prvotisak, Misal po zakonu rimskoga dvora, otisnut 22. veljače 1483., a potom i Kosinjski brevijar iz 1491., otisnuti upravo u gradu Kosinju, odnosno u Kosinjskoj tiskari.
Vrhunac te javne diskreditacije i stigmatizacije dogodio se kada je jedan partijski moćnik na visokom partijskom sastanku Kulundžićevu nepoćudnost opisao riječima:
„Nekada je Pavelić zbunjivao narod Rimskim ugovorima, a danas Kulundžić zbunjuje narod Kosinjem.”
Poistovjetiti Zvonimira Kulundžića s Antom Pavelićem, a Kosinjsku tiskaru s Rimskim ugovorima, kojima je Pavelić Mussoliniju potvrdio i proširio talijanske istočnojadranske dobitke ostvarene Rapallskim ugovorom iz vremena Kraljevine Jugoslavije, bio je vrhunac bolesne, zločinačke, totalitarne i komunističke jugoslavenske ideologije.
Treba li uopće reći da je Zvonimir Kulundžić i danas nedovoljno poznat široj hrvatskoj javnosti, zapostavljen i marginaliziran? O njemu se ne uči u hrvatskim školama i na fakultetima, njegova se djela i knjige ne proučavaju i ne čitaju. Stoga se udruga Ban Dvor zalaže za postavljanje spomen-obilježja Zvonimiru Kulundžiću u njegovu rodnom gradu Osijeku, kao simboličan čin zahvale tom hrvatskom velikanu za sve što je učinio u rasvjetljavanju hrvatske povijesti, hrvatskoga tiskarstva i hrvatske inkunabulistike.
